Podsjetite se za početak nove školske godine kako je bilo na jednom od prošlo(školsko)godišnjih izleta.
Autor izvještaja: Željko „Gojzek“ Brdal
Uvaženi čitatelji i čitateljice, HEJ LOP!
Evo još jednog planinarskog izleta Gojzeka, ovaj put bili smo u Lici. Posebnost ovog izleta je svakako vježba planinarskih vodiča koja je bila organizirana u suradnji sa Stanicom planinarskih vodiča Zagreb i domaćinima iz HPD “Škamnica” iz Brinja. Za zainteresirane planinarske vodiče iz SPV Zagreb taj dan bila je organizirana vježba planinarskog vođenja, koju su oni izveli “uživo”, vodeći našu grupu. Zadaća vodiča bila je da grupu na siguran način dovedu na Zarin, uz izvršenje zadataka koje im je zadao voditelj vježbe (Alan).
Zadaci su bili zanimljivi i nama, a ujedno smo mogli podosta naučiti i o njihovom načinu rada. Mi smo u tim zadacima sudjelovali tako što smo im (prema Alanovim uputama) odglumili određene situacije. Vjerujem da je za sve naše vodiče jedan od zanimljivijih zadataka svakako bio vođenje jedne ovako brojne grupe koja je uz to prepuna djece.
Na ovom izletu bilo nas je ukupno 106, od čega 13 vodiča. U jednom autobusu su bila 48 planinara, a u drugom 58.
Te smo se nedjelje oko 08:00 sati skupili u ulici Bundek ,a skupilo nas se dosta. Samo ću ponoviti da smo put Brinja krenuli sa dva autobusa puna „GOJZEKA“.
Kada smo pristigli u Brinje tamo je već bilo mnoštvo planinara.
Par crtica o Brinju
Brinje je općina u Ličko-senjskoj županiji .
Općina Brinje ima oko 4.108 stanovnika, raspoređenih u 12 naselja.
Najstariji poznati žitelji brinjskog kraja bili su Japodi, jedna od više ilirskih plemenskih zajednica koju su kasnije pokorili Rimljani. Iz vremena vladavine Rimljana potječe naselje koje se zvalo Monetium. Zanimljivo je da se prostor današnjeg Sokolca, u središtu Brinja, u svakodnevnom govoru brinjskog stanovništva naziva Gradinom.
Na prijelazu iz staroga u srednji vijek, u vremenu kada se doseljeni Hrvati polako ukorjenjuju u današnjoj domovini, antički Monetium silazi s povijesne pozornice.
U ranom novom vijeku brinjski je kraj pripadao župi Gacka. Ta je župa, zajedno sa župama Likom i Krbavom, u ranohrvatsko doba bila posebno područje koje se nalazilo pod upravom zajedničkog bana.
Brinje se oblikovalo kao važna trgovačka postaja na drevnoj cesti koja je iz Senja preko Modruša vodila u unutrašnjost hrvatskih zemalja.
Po dolasku u Brinje „utopili“ smo se u „moru“ planinara među kojima su bili i naši „Željezničari“. Nakon pozdravnog govora krenuo je organiziranom pohodu na vrh Zarin (838 m) koji organizira HPD “Škamnica” iz Brinja. Na pohodu svake godine sudjeluje više stotina planinara iz raznih planinarskih društava,a tako je bilo i ove godine. I mi smo im se pridružili u velikom broju i predstavili primjerenim planinarskim ponašanjem.
VODIČI INSTRUKTORI, ujedno i naši vodiči i šefovi vodičima pripravnicima su:
1. Alan Čaplar – vodič instruktor – HPD Željezničar
2. Željko Avdagić – vodič instruktor – PD Pinklec
Upute vodiča morali smo pažljivo slušati kako bi sve prošlo u najboljem redu.
Oko 10:00 ispod gradine Sokolac označen je početak pohoda. Kratko hodamo asfaltnom cestom do ulaza u šumu.
Na toj šumskoj stazi odigrala se prava drama kakvu samo život u prirodi može napisati. Naime, na put je, tko zna od kuda, pristigla oveća gujavica (može se reći i glista). Vodičica pripravnica i učiteljica u istoj osobi Duška uzela je u zaštitu ovo milo stvorenje te sve koji su imali tu sreću da mogu proći pored ovog daljnjeg rođaka burmanskog pitona rekla nekoliko najvažnijih podataka o ovom predstavniku ličke faune.
Od mjesta ovog događaja trebalo nam je oko sat i pol do vrha. Markacije polaze ispod starog grada Sokolca, vode kroz zaselak Lokmeri (15 min) i dalje asf. cestom do podnožja Škamnice, gdje ulaze u šumu. Nakon 30’ hoda kroz šumu stigli smo na šumsku cestu kojom se lijevo nastavlja put prema Zarinu, a desno se za nekoliko minuta može stići na vidikovac Vijenac (644 m) gdje se nalazi šumarska kuća. Slijedi 15’ hoda šumskom cestom i zatim blag uspon šumskom stazom na vrh Zarin (828 m).
Na toj su stazi bili postavljeni tzv. gelenderi. Radi se o rukohvatima od užeta koja prate stazu te su osigurani čvorovima za drveće uz stazu. Na vrhu smo se odmorili i okrijepili te se naravno fotografirali ala Šime Strikoman.
Povratak je bio istom trasom. Na tom povratku smo imali pokaznu vježbu „Unesrećeni planinar – što i kako“. Pri samom kraju spuštanja jedan od vodiča pozvao je pomoć zbog uganuća zgloba jedne planinarske sudionice pohoda.
Za najmlađe Gojzeke organizirana je vježba izrade bivka od materijala kojeg su mališani prikupili na licu mjesta.
Dok su mali Gojzeki vrijedno gradili svoje bivke, njihovi roditelji i ostali odrasli planinari naše grupe razmilili su se po Brinju radi odmora i okrijepe. Za sudionike pohoda u poslijepodnevnim satima domaćini su priredili glazbeni i plesni program (veselica) u Brinju, uz mogućnost posjeta zavičajnom muzeju općine Brinje.
Naša dva autobusa Gojzeka krenula su prema Ogulinu na najbolje palačinke kontinentalne Hrvatske u hotel Frankopan. Istina je da nude 50 varijanti palačinki. Svatko može naći okus za sebe i uživati u degustaciji. No, nekima su te palačinke prisjele, a za autora ovog izviješća do te mjere da je to bila prva i zadnja posjeta ovom ugostiteljskom objektu. Vjerovali ili ne od narudžbe do palačinki na stolu prošlo je cirka 500 sekundi!!! Kao olakotna okolnost ide im u prilog naša brojnost, ali to su mogli i morali predvidjeti te napeći metar palačinki neposredno uoči našeg najavljenog dolaska.
Nakon palačinki uputili smo se prema Zagrebu. I taman kada čovjek pomisli da je sve u redu, naš autobus počeo je prvo brundati poput mrzovoljnog medvjeda, počeo se pretjerano tresti,a naposljetku se zaustavio na zaustavnoj traci i ni makac. Na pitanje što je bilo, nije bilo odgovora. Čekanje se odužilo. Na koncu je autobus nastavio sa vožnjom put Zagreba.
I tako je više-manje protekao ovaj izlet.
U vježbi su sudjelovali:
VODIČI INSTRUKTORI
1. Alan Čaplar – vodič instruktor – HPD Željezničar
2. Željko Avdagić – vodič instruktor – PD PinklecVODIČI
3. Martina Makšijan, HPD Kapela – vodič – HPD Kapela
4. Branko Divjanović – vodič A – HPD Kapela
5. Vladimir Jagušić – vodič – HPD ZanatlijaVODIČI PRIPRAVNICI
6. Duška Marcić-Svilar – vodič pripravnik – član HPD Željezničar
7. Nada Batinica Trkulja – vodič pripravnik – član HPD Željezničar
8. Eugen Zobaj – vodič pripravnik – član PD Junac
9. Margareta Premužić – vodič pripravnik A – član HPD Zagreb-Matica
10. Krešimir Meze – vodič pripravnik – član HPD Zagreb-Matica
11. Josip Stanković – vodič pripravnik – član PD Zagorske steze
12. Ana Mikulec – vodič pripravnik – član PD Zagorske steze
13. Slobodan Hržica – vodič pripravnik – član PD Zagorske steze, Zabok
Zarinski bivak pogledajte na linku: Zarinski bivak u 13 slika i 2 ilustracije, a a dječje dojmove na Zarinske crtarije