Jutro je. Dogovor je bio da se budimo u 7 sati i 30 minuta, ali od silnog uzbuđenja i iščekivanja neki već nervozno čekaju budni. U glavi je mnogo pitanja. Kada će dan početi? Što ćemo danas raditi? Što nas to sve danas očekuje? Pa zašto neki još uvijek spavaju?? Ali, idemo korak po korak kao i svi planinari prije nas…
Evo nas, svi smo budni i rastrčani, vrijeme je za jutarnje vježbanje kako bi se do kraja razbudili pa malo skakutanja uz naše dvije voditeljice brzo prolazi. Vrijeme je za doručak koji počinje u 9 sati. Brzo smo pojeli i nestrpljivo iščekivali predavanje. Kakvo sad predavanje? Moglo se čuti hodnicima. U goste nam je stigao Darko. Darko je član Hrvatske gorske službe spašavanja. Njegovo predavanje je bilo toliko uzbudljivo da smo skoro i sami nazvali 112 da nam dozvole da ga zadržimo, ali eto Darko je morao poći svojim putem a mi na školske obaveze.
Nećemo o školi, nije nam to sada tema jer već je vrijeme ručka. Dok smo ručali svi smo se pitali gdje je bio Alan dok smo mi odrađivali naše školske obaveze. Alan je sjedio za stolom i tiho ručao u društvo troje prijatelja koje još nismo upoznali. Da, učiteljicu Dušku dobro znamo, pa i Tomislava poznajemo, ali tko su novi prijatelji?
Ručak je napokon bio gotov, a mi zabundani krenuli smo u novu avanturu. Prvo smo upoznali nove prijatelje. Bili su to planinarski vodiči. Eh nismo ni sami znali što nas danas sve čeka.
Na pola našeg puta dobivamo jasnu uputu da izvadimo kompas i neke čudne brojeve i azimute. Učili smo mi o tim azimutima, ali nikad po ovakvoj magli. Ne izgleda to baš kao u učionici, ovo je pravi izazov. Došli smo do kontrolne točke broj 1 i naša orijentacija u prirodi mogla je početi. Podijeljeni u grupe s našim vodičima vrlo brzo smo se snašli i pronalazili kontrolne točke. Kada smo našli i zadnju točku iznenadili smo se kako ju je netko smjestio točno ispred planinarskog doma Grafičar. Kao da je netko znao kako bi nam pasao jedan topli planinski čaj.
Kada smo popili čaj i ugrijali se bili smo spremni da izgradimo svoj Bivak. Ali što je to Bivak? Mnogi su se zapitali. Kako među nama ima već iskusnih malih planinara, da je Bivak sklonište za planinare, zaklon od vanjskih prilika i neprilika vrlo brzo je svima bilo jasno. A kad se male ruke slože – da sve se može, sve se može – ubrzo se vidjelo jer je naš zaklon svakog trena bio sve veći i veći.
Dok smo mi radili naš zaklon, naši iskusni planinari i vodiči, isti oni koji su za nas pripremili orijentacijsku stazu sa deset kontrolnih točaka, poskrivečki su napravili svoj zaklon. Iako smo sa divljenjem gledali njihov Bivak dok se polako spuštao mrak odlučili smo da bi ipak bilo ljepše večeras prespavati na toplom, te smo se laganim korakom uputili prema našem planinarskom domu.
Na putu prema planinarskom domu trebalo je savladati još nekoliko prepreka i uspona ali za nas iskusne, četveronoške to nije predstavljalo nikakav problem.
Evo nas u domu, željni smo malo naše učionice i listića iz matematike, jer uz zabavu sa brojevima večera će brže stići.
Nakon večere opet imamo tulum, možda još glasniji nego onaj prošli i tko zna kada ćemo večeras zaspati, a još manje znamo što nas čeka sutra. Možda izgrudamo učiteljicu Dušku i Alana, a možda nam i Tomislav pomogne u tome,. Saznati ćemo ujutro, možda i prije onih dogovorenih 7 sati i 30 minuta…