Zadnji jednodnevni izlet ove školske godine proveli smo istražujući nepoznate zakutke Samoborskog i Žumberačkog gorja. Na čitavom putu nismo sreli niti jednog jedinog planinara, ali je zato bilo puno prepreka (čitaj srušenih stabala i gustog granja) na putu. I dok smo se u šumi borili s nepokorenom prirodom uz veselo društvo, na livadama smo uživali u mirisima i ljepoti proljetnog cvijeća.
Na planinarenje smo krenuli iz sela Stojdraga, a početak izleta Gojzeki su obilježili zvonjavom u grkokatoličkoj crkvici Sv. Jurja. Tamo smo od Alana i Duške čuli ponešto o ovom lijepom kraju čije livade zbog sve manjeg broja stoke koja po njima danas pase nažalost polako odumiru. Uputili smo se nakon toga do sela Kravljaka, a zatim spustili u dolinu rječice Breganice, koja dijeli Žumberačko od Samoborskog gorja. Tamo smo, stojeći sa Žumberačke strane potoka pola minute tiho osluškivali njegovo žuborenje.
Na veliko oduševljenje najmlađih prvi veliki odmor obavili smo uz gore spomenuti potok u Noršićkom jarku, gdje se nalazi i planinarska kuća Scout (360 m). I dok su odrasli uživali ispruženi na prostranoj livadi sa svih strana okruženoj šumom, mali su im testirali živce trčkarajući oko potoka. No osim jednih mokrih nogu (našle su se rezervne tenisice) ipak nitko nije završio u vodi. Samo je Markov klimavi zuba ostao zauvijek izgubljen u Breganici. Njegov ga je mali vlasnik uporno pokušavao pronaći (ipak mu je to već treći od ukupno pet ispalih, netragom nestali), no na kraju je ipak odustao i zabavu pronašao u utrci maslačaka potokom. Neki su pak zabavu pronašli polijevajući se hladnom vodom s obližnjeg izvora što, morate priznati, na već prilično vrelom proljetnom suncu i nije tako loša zabava.
Nakon odmora uslijedio je pravi planinarski uspon kroz šumu do Noršić Sela. Selo se nalazi na padinama Noršićke Plešivice, travnatog vrha s lijepim vidikom. Na vrh smo se uspeli, a zahvaljujući pametnom telefonu u kombinaciji s Dobrim Gojezekom Klementom i uslikali u prilično ekskluzivnom obliku (za detalje svakako pogledajte post Planet Žumberak). Male Gojzeke na vrhu je najviše oduševilo pentranje po drvetu. Drvo bi da može iskazati emocije ipak bilo puno manje oduševljeno budući da je u najezdi malih planinara ostalo bez nekoliko grana i grančica.
Nakon obavljenog grupnog fotografiranja, divili smo se prekrasnom pogledu, koji je osim niza obližnjih samoborsko-žumberačkih vrhova, pružao i lijep pogled na Zagreb i Medvednicu.
Zbog jednog sumnjivog kumulonimbusa koji (kaže Alan) donosi kišu, požurili smo nazad do Noršić Sela, gdje su nas dočekali busevi i zadovoljne lijepo provedenim danom dovezli natrag u Zapruđe.
